Crtice iz povijesti
Novo trogirsko groblje podignuto je na kopnu, u polju zvanom Žulijan po crkvici sv. Julijana Gostoljubivoga. Otvoreno je 1831. godine već od početka 1829. pojedinci uplaćivahu za grobnice. Naknada za jedno mjesto iznosila je 12 forinti, a za dva dvostruko. Prvi koji je uplatio grobnicu, 13. veljače 1829. godine, bijaše Lovre Lubin. Nakon njega iste godine bilo je još 36 uplata, među kojima su uplatili i plemići Matej Quarco de Ciprianis, kapetan u mirovini, Josip Nutrizio, Jerolim de Andreis, Enrico de Casotti, Antun de Cippico te braća Dominik i Luka Garagnin. Tijekom 1829. i 1830. građani su bili dužni sudjelovati u uređivanju groblja. Oni koji tu obvezu nisu izvršavali bili su novčano kažnjavani u korist blagajne groblja. U to doba izrečeno je 37 globa i tako je prikupljena svota od 72 forinte. Sam načelnik Koriolan Grazio uplatio je jedno mjesto za pokapanje 28. veljače 1831. Kuzma Parun, težak iz Čiova, bijaše prvi pokopan na novom groblju dana 10. srpnja iste godine. Radovi na uređenju groblja protegli su se tijekom 1831. i 1832. Tom prigodom posječeno je postojeće drveće, a novac dobiven od prodaje drva uplaćen je u korist blagajne groblja.
Groblje je u početku zauzimalo malu površinu od samo 1359 kvadratnih klaftera = 4888 m2. Zemljište je bilo općinsko vlasništvo, pravilna pravokutnog oblika, na čijoj se istočnoj strani nalazila crkvica Gospe od Zdravlja (sv. Julijan). Glavni pristup groblju bio je s južne strane, a sporedni sa sjeverne.
Trogirsko groblje nije monumentalno, ali je romantično, ograđeno kamenim zidom i zasađeno stoljetnim čempresima, koji se nižu u dugim pravilnim alejama. Groblje je pravilna pravokutnog oblika, okomito i horizontalno podijeljeno na četiri jednaka dijela. Na južnoj strani, po sredini, nalaze se monumentalna vrata, dva kamena pilastra sa željeznim rešetkastim vratnicama. Na istočnoj strani groblja je crkvica Gospe od Zdravlja (sv. Julijan).
Najstarija jezgra groblja je u kvadrantu južno od crkve, na kojem se nalaze grobnice znamenitih Trogirana, imućnijih građana i plemića. Sjeverozapadno pak prevladavahu obični grobovi s hrpom zemlje i običnim križem onih siromašnijih. Najstarijih prostor, južno od crkvice sv. Julijana, ujednačen je, popločan nadgrobnim pločama istih dimenzija sa željeznim kukama za dizanje. Tu su i grobovi članova trogirskih bratovština. Mnogi pojedinci, u nemogućnosti da priskrbe osobni grob, pokapahu se u zajedničkom, uzdržavanom od staleških, vjerskih udruga, bratovština.
I u groblju se očituje raslojavanje društva, pa se grobovi pripadnika siromašnijih slojeva razlikovahu od grobova uglednika ne samo po tehnici izradbe nego i po činjenici da je velika većina ljudi iz nižih slojeva pokapana bez ikakva vidljivog biljega. U novije doba grobni natpisi nestaju jer dobivaju nove vlasnike, pa se zatire svaki spomen na one koji bijahu u njima prije pokopani. Uz grobne ploče, uglavnom, danas se podižu novi nadgrobni spomenici.
U sredini groblja, na potezu koji horizontalno presijeca groblje, zapadno od crkve sv. Julijana nalazi se središnji grobljanski križ, blizu njega kameni sarkofag, vjerojatno kasnoantički, sekundarno upotrijebljen. Na raskrižju groblja bijaše odložen kameni križ, na kojem je bio spomen jednom članu obitelji Cipiko, vjerojatno zadnjem članu roda koji je preminuo u Trogiru u XIX. stoljeću, dok su se oni u Kaštelima održali do u današnje doba.
Novo groblje o dosljednoj koncepciji bijaše ukrašeno skulpturama koje su tom prilikom bile dopremljene iz grada. One su pripadale različitim zdanjima, a sve su, osim jedne, djelo Nikole Firentinca.
Groblje u XX. stoljeću
S vremenom se novo groblje širilo i uređivalo. Na proširenom terenu prema istoku 1902. općina je podignula mrtvačnicu u neoromaničkom stilu, vjerojatno po nacrtu arhitekta Josipa Slade. Na vrhu je istaknula natpis OPĆINA SAGRADI/G.G./1902.
Već potkraj XIX. st. bijaše planirana gradnja nove crkve, neposredno iza stare crkvice sv. Julijana. Međusobni položaj upućuje da su možda postojale namjere rušenja stare. Bio je formiran poseban odbor za gradnju crkve. Nacrt nove crkve načinio je dr. Josip Slade (Trogir, 23.III.1828. – Trogir, 15. VI. 1911), istaknuti arhitekt i rodoljub, koji je također upravljao gradnjom. Mora da je prijedlog da se sruše ostaci crkve sv. Ivana Krstitelja u gradu i njezini arhitektonski ulomci ugrade u novu crkvu na groblju, naveo Sladu da primijeni srednjovjekovni dekor. Sagradiše je do svodova glatkim klesanim kamenom u pravilnim redovima, poput gradnje trogirske katedrale. Ali radovi su naglo prekinuti zbog rata. Nikada nisu nastavljeni i građevina je ostala nedovršena.
Nadgrobni spomenici
Osim navedenih renesansnih djela Nikole Firentinca u trogirskom groblju, koji su korišteni kao ukras groblja, bijaše još spomenika, vrsnih djela, koja zaslužuju da ih spomenemo. Neki su sačuvani do danas, a za neke, kojih danas više nema, znamo iz rukopisa marnog publicista Roka Slade-Šilovića. Po njemu, bez dvojbe, jedan od najljepših nadgrobnih spomenika bijaše spomenik bilježniku dr. Katiću. Godine 1909. na groblju bijahu postavljena dva nova spomenika: jedan za obitelj Mostahinić, a drugi za obitelj Iveta.
Posebice se ističe oštećen nadgrobni spomenik na grobnici obitelji Kandija. Na kamenom postamentu nepravilna oblika uzdiže se djevojka s krilima (anđeo) u naravnoj veličini, koji lijevom rukom pridržava stup urešen florealnom dekoracijom (vjerojatno križ), dok je desna ruka podignuta.
Nadgrobni spomenik obitelji Dekaris, prvi desno od ulaza u trogirsko groblje, reljef je s prikazom antičkog motiva genija s gorućom bakljom u ruci – simbolom (vječnog) života, koji se nalazi na vratima mitološkog Podzemlja, inspiriran onim u kapeli bl. Ivana, gdje putti s bakljama prolaze kroz vrata kao da ulaze u realni prostor kapele. Taj spomenik izradio je trogirski klesar Aristid Kačić.
Potkraj XIX. stoljeća u graditeljstvu se javlja novi materijal – cement, koji sve češće, zbog manjih troškova i praktičnosti, zamjenjuje kamen. Pa se tako i na trogirskom groblju javljaju cementni anđeli, vjerojatno proizvedeni u tvornici cementa Gilardi – Battiza u Splitu.
Trogirani su i na primjeru groblja iskazali da su na razini svoje kulturne tradicije. Pa je trogirski publicist i kroničar R. Slade-Šilović 1909. zabilježio: “budu li se imućnije naše obitelji ovako unaprijed sjećale svojih milih pokojnika kojom uspomenom nadgrobnim spomenikom na vječnu uspomenu, naše će groblje biti u kratko zbirka umjetnina.“
Grobovi znamenitih osoba
Na trogirskom groblju nalaze se počivališta znamenitih plemićkih i uglednih trogirskih rodova (Andreis, Cipiko, Kažotić, Cega, Garagnin, Babić-Nutrizio, Tacconi, Prijatelj, Moretti, Burić, Paladino, Madirazza, Puović, Lubin, Gattin, Zannoni, Ivčević, Slade-Šilović itd.). Iako su plemićke obitelji ponosno isticale svoje podrijetlo, uljepšavale i obilježavale obiteljska grobišta, tj. u odgovarajućoj plastičnoj obradi uklesavale reljefne grobove na grobnim pločama, u trogirskom groblju rijetko nailazimo na takve. Naknadno je tek ugrađen grb plemićke obitelji Babić-Nutrizzio, vjerojatno iz XVIII. stoljeća, u grobnicu obitelji Antičević. Iz te obitelji, koja se javlja u Trogiru od 1317. godine, poteklo je više svećenika, ljekarnika, pravnika i istaknutih intelektualaca, među kojima se isticahu polihistorik Petar Nutrizio-Grisogono (Trogir, 23.I.1748 – Trogir, 16.XI.1823), pisac brojnih djela, Giuseppe Nutrizio (Trogir, 18.IV.1797 – Trogir, 25.IV.1849), dugogodišnji trogirski načelnik, koji je dao posaditi čemprese na novom trogirskom groblju na kojem počivaju naraštaji mnogih Trogirana.
Nadgrobni spomenik obitelji Burić piramidalna je oblika, vrlo elegantan, skladno proporcioniran, postavljen na stepeničastom postamentu. Tijekom XVIII. i XIX. st. članovi te obitelji bijahu bogati trgovci, zemljoposjednici i majstori. Najznačajniji bijahu Lovre Burić (1771 – 1853) i njegov sin dr. Ante Burić, gradonačelnik Trogira, koji se isticao hrvatskim rodoljubljem.
Nadgrobni spomenik pomorske obitelji Moretti jest obelisk urešen raznobojnim mozaikom, kojim su se ukrašavale građevine potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća. Istaknuti članovi te obitelji bijahu pomorski kapetani duge plovidbe: Giovanni Andrea Moretti (Trogir, 29. XI. 1779 – Veli Drvenik, 16. II. 1871), Cristoforo Domenico Moretti (Trogir, 16.III.1748 – 31.XII.1816) i istaknuti narodnjaci: Vjekoslav Moretti (1.IV.1833 – 4.VIII. 1921), vođa političkog i privrednog narodnog preporoda.
Obitelji Tacconi i Prijatelj, povezane rodbinskim vezama, dijele zajedničku grobnicu. Na visokom postamentu položen je stup sa svih strana urešen velikim medaljonima s latinskim natpisima. Na vrhu stupa, na nožnim pandžama, položen je izdužen piramidalni završetak urešen lovorovim vijencem i stručcima cvijeća. Na samom vrhu piramide postavljen je križ. U toj grobnici počiva akademik Kruno Prijatelj (Split, 1. VII. 1922 – Split, 27. VI. 1998) povjesničar umjetnosti i don Rikardo Tacconi, predsjednik bratovštine Djevice od Karmena.
U trogirskom groblju pokopan je trogirski opat i šibenski biskup dr. Mate Zannoni (Trogir, 21. II. 1831 – Šibenik, 15. IV. 1908). Na nadgrobnom spomeniku istaknut je njegov biskupski grb. Iako je umro u Šibeniku, nije sahranjen u šibenskoj katedrali, nego je po vlastitoj želji prenesen na trogirsko groblje. Zajedno s biskupom Zannonijem grobnicu dijeli obitelj Gattin, u kojoj također bijaše znamenitih osoba, primjerice Mihovil Gattin (Trogir, 8. V. 1858 – Brescia, 23. VI. 1925), misionar i vjerski pisac, Ivo Gattin (Split, 18. V. 1926 – Zagreb, 20. XII. 1978), slikar, Nenad Gattin, majstor fotografije ili pak slikarica i pjesnikinja Cata Dujšin-Ribar, rođ. Gattin.
Uz grob biskupa Zannonija nalazi se grob velikoga književnika, danteologa, svećenika i sveučilišnog profesora dr. don Antuna Lubina (1809-1900). na spomeniku su istaknuti simboli njegova zanimanja, euharistija i knjiga s perom.
Pamtimo vrlo jednostavnu četvrtastu grobnu ploču obitelji Garagnin u najstarijem dijelu trogirskoga groblja, južno od crkvice sv. Julijana. Vjerojatno je novi vlasnik izbrisao spomen na one koji prije bijahu tu pokopani. Iz te obitelji, koja je odigrala vrlo značajnu ulogu u javnosti, političkom, gospodarskom i kulturnom životu grada Trogira i cijele Dalmacije, tijekom XVIII. i XIX. stoljeća, osobito su poznati Ivan-Luka(Gian Luca)Garagnin, splitski nadbiskup, primas hrvatske, te njegovi nećaci Ivan Luka, polihistorik, agronom, prvi dalmatinski konzervator, i Dominik, koji je u Dubrovniku, za vrijeme Francuza, kao istaknuti frankofil, bio namjesnik nove vlasti.
U trogirskom groblju, desno od ulaza, nalazi se jednostavna grobnica obitelji Slade-Šilović. U njoj počivaju i najistaknutiji članovi te obitelji: arhitekt Josip slade, prema čijem nacrtu je podignuta nedovršena crkva na groblju, publicisti i književnici Roko Slade-Šilović i njegov sin Mirko Slade-Šilović, konzervatori i neumorni sabirači trogirskih starina.
Do njihove grobnice nalazi se grobnica obitelji Ivčević. Na hrpi naslaganih kamenja uzdiže se križ (urešeni vegetabilnim dekoracijama) Na kojem sjedi golubica. U obitelji Ivčević istaknuti bijahu don Vicko (1843-1922), značajna osoba u političkom životu Dalmacije do sloma Monarhije, zastupnik u Beču, predsjednik Zemaljskog odbora u Zadru, vrstan pravnik i govornik, te don Mate Ivčević (Trogir, 22.XI.1818 – Trogir, 24.VIII.1881). Većinu monumentalnijih grobnica u trogirskom groblju okružuju ograde od kovanog željeza iznimne vrijednosti.
U trogirskom groblju nalazi se nekoliko portreta-bista pokojnika. Među značajnijima ističe se portret-bista don Ivana Delallea i don Mate Alajbega. Bistu don Ivana Delallea izradila je kiparica Vera Dajht Kralj. Don Ivan Delalle (1892-1962), istaknuti je trogirski teolog, povjesničar, koji je osim Vodiča Trogira i Solina , napisao velik broj članaka iz liturgije, arheologije i umjetnosti, eseja, kritika itd. Njegova su djela neprocjenjiv doprinos poznavanju društvenog i crkvenog života Trogira i njegove kulturne povijesti.
Bistu don Mate Alajbega (1899-Split, 4. VI. 1964) izradio je kipar Ivan Mirković (Pag, 17.X.1893 – Split, 4. I. 1988). Oni koji su poznavali don Matu kažu da je strog izražaj njegova lica na bisti u suprotnosti s njegovim gotovo uvijek blagim i milim izrazom i pogledom.
Na raskrižju groblja nalazi se velika spomen-kosturnica (dim.104x250x100 cm), koju su izradili Ljubo i Aristid Kačić, po nacrtu Filipa Dobroševića. Nakon rušenja spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora, djelo akademskog kipara Ivana Metrovića, kod kule Kamerlengo, spomen-kosturnica u trogirskom groblju je proširena. Na spomeniku je radove oko proširenja spomen-kosturnice izveo Ivan Gotovac, klesar iz Kaštel Starog, a prema zamisli akademskog kipara Matka Mijića. Spomenik simbolizira otvorenu knjigu , u kojoj su uklesana imena žrtava prenesena iz uništenog spomen-parka kod kule Kamerlengo.
Izvor: dr.sc. Danka Radić „Trogirsko groblje“
(Časopis Matice hrvatske – Hrvatska revija, broj 3. godište VIII / 2008)
