Trogirska tržnica kultno je mjesto koje se nalazi nedaleko od ulaza u povijesnu jezgru Trogira. Sa sezonskim voćem i povrćem, stotinama ukrasnih boca s maslinovim uljem, trogirska tržnica ili pazar, kako je ovdje nazivamo, zaustavlja dah.
Radno vrijeme tržnice RADNIM DANOM i NEDJELJOM je slijedeće:
-od 1. listopada do 30. travnja
od 07:00 do 14:00 sati
–od 1. svibnja do 30. rujna
Prijepodnevna prodaja od 06:00 do 13:00 sati
Poslijepodnevna prodaja od 15:00 do 22:00 sati
Radno vrijeme BLAGDANIMA je slijedeće:
- Tržnica ne radi 1. siječnja (Nova Godina), 25. prosinca (Božić) i na Uskrs
- Za sve ostale blagdane ribarnica radi kao i radnim danom
Po potrebi Uprava Društva može odlukom promijeniti radno vrijeme.
Trenutno se primjenjuju posebni ograničeni uvjeti rada ribarnice sukladno naputcima Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske.
Poslijepodnevna prodaja trenutno nije moguća, a nedjeljom, praznikom i blagdanima tržnica ne radi osim za one djelatnosti koje se Odlukom nacionalnog stožera izuzimaju iz zabrane rada.
Crtice iz povijesti
Najveća dva pazara, danas bismo rekli glamurozna, bili su onaj od sv. Ane, 13. lipnja i sv. Ivana Trogirskog, 14. studenog. Bili su bogatog sadržaja uz mnoštvo svijeta. Održavali su se od granice Šilovićeva vrta preko današnje Travarice sve do Solina, a na sjeveru od zida sadašnjeg Konzuma do Štalaja, gdje su bila parkirališta za konje, mazge, mule i magarce. To su bili stočni sajmovi, a stoka se, osobito perad i jata tuka i tukaca na zimskim sajmovima pred Božić, prodavala malo podalje od Solina, Šilovićeva vrta te na samoj Travarici. Još i danas nas pokoja alka na zidu uz Štalaj podsjeća na to privezište.
Ljudi iz zagorskih sela obično su dolazili pješke, jer na magarcima nije bilo mjesta. Trebalo ih je nakrcati raznom robom za prodaju. Nosili su kaparane preko leđa, gumene opanke i obligatni kišobran sa dvanaest žica koji je odolijevao vjetru , a mogao ih je i više pokriti. Ako su još gonili i jato tukaca, bio je to specijalni podvig, jer išlo se i do 20 km.
Pojedini običaji tijekom godina su se mijenjali, bilo to pod utjecajem civilizacijskih ili političkih promjena, dok na koncu u svojem klasičnom obliku nisu i nestali. Promet i veliki trgovački centri ostavili su malo prostora za klasične pazare, a sam folklor, spojen s feštama za Dan grada, nije uspio to nadoknaditi, kao što je to ostalo u nekim zapadnim zemljama (Njemačka, Auistrija). Nažalost, sve je prepušteno zaboravu.
Izvor: Dr. Fedor Sentinella „Trogir iz mog pera“
(Trogir – 2014.)
Na sajmovima, na pazarima, koji nisu samo točke gospodarske konvegencije, sklapaju se poznanstva, poslovne, prijateljske i rodbinske, bračne i izvanbračne veze građana sa stanovništvom primorskog, otočnog i zagorskog dijela Komune. Sajmovi – pazari (naravno, naziv je turcizam) mjesta su i za produciranja. Ondje su, još u XX stoljeću, nakon završene trgovine seljaci iz Zagore plesali kola, mladi su se „zagledavali“, a bile su neizbježne i povremene tučnjave kao iskazivanje junaštva pred „divojkama“, ali i netrpeljivosti između pojedinih sela.
Izvor: Dr.sc. Ivo Babić : „Trogir, grad i spomenici“
(Split, 2016. godine)